|
|
Ovo je blog o mom svijetu. O meni i svemu što okružuje mene i vas koji ovo čitate. Blog za opuštanje( bar se nadam da je tako)...
Volim vas sve, Lili Roxxy...
xoxoxo
Osobe koje su mi važne u životu:
-Nora i Karla (moje sestre i super prijateljice)
-Sarah, Antea, Ema, Lana (moje najbolje prijateljice)
-moja simpatija( zvat ću ga mr.X)
-moja obitelj
-ostali prijatelji
Želim:
-zdravlje svim ljudima na svijetu
-završit gimnaziju i fakultel
-imati dijete
-ostat djetinjaste naravi
-sašit haljinu
.
.
.
Volim:
-modu
-glazbu i film
-druženje sa prijateljima
-časopise
-knjige
-make-up i lakiranje noktiju
.
.
.
Dragi blogeri, željela sam vam samo reči da uzimam pauzu. Moram... Imam stvarno puno za učit.
Očekujte novi post za 3 tjedna....
Do tad, book! xoxo Lili Roxxy
Jučer je došlo da velike zbunjoze i sve se dogodilo tako brzo.
Ujutro sam saznala da su mr.X i Lucija prekinili. Došla sam u školu popodne, krenila do nje a ona meni: ''Makni se!'' Ostala samu šoku, Ono, doslovno -paf! U razredu mi je na drugom satu prišao mr.X i pitao me: '' Jesmo li mi išta Luciji radili iza leđa? Ona je sinoć prekinila našu vezu jer je rekla da je od previše ljudi čula da smo ja i ti zaljubljeni i da se još volimo.''
Nisam mogla vjerovati. Mr.X i ja smo uvijek bili na granici, ono hoćemo prohodat-nećemo prohodat... Ali znam da nikad nismo radili ništa. Mislim da se nismo ljubili niti išta sl. Poslije nastave sam je zamolila da popričamo. Rekla mi je da ju je smetalo što sluša da njen dečko nju vara. Nije me željela poslušati. Nije mi vjerovala. Sve sam joj govorila, svaku riječ koju je on izustio sve sam joj prenosila, a ona meni sad da ne zna što mi njoj radimo iza leđa...
Bila sam ljuta. Ali sam saznala da zapravo mi nije bila prava prijateljica jer mi ne vjeruje. Bože, pa znam što sam radila... Nisam luda! Mislim ako ona ima problem i ako misli da je varanje pričanje s njenim dečkom i smijanje i igranje križić-kružić ona ja nemam nikakve veze s tim. I uopče ne razumijem zašto je ljuta ne mene!U početku sam bila tužna jer sam je izgubila, ali sam shvatila da ne zaslužujem netkog tko mi ne vjeruje. Jedina glupa stvar je što ću još 4 tjedna prolaziti kroz školski hodnik a ona će okrećati glavu od mene. Glup je osjećaj kad ste s nekim posvađani. Vjerovatno znate kakav je...
Još mi ovaj slučaj potvrđuje činjenucu da vrlo malo ljudi zadrži prijatelje iz osnovne. Možda nam je svima svih dosta nakon 8 godina. Haha, zvuči loše...
Jedva čekam ljeto, a onda i srednju kao novi početak. Voljela bih da nitko iz moje sadašnje škole bude u mojoj budućoj. Vidim da kod svih počinje odbrojavanje do završetka školske godine...
Hvala vam na savjetima za malu maturu. Pozdrav svima... Lili Roxxy
href="http://liliroxxyblog.blog.hr/slike/originals/400245_334948806540000_224388840929331_1173619_10274377_n.jpg" target="_blank">
Dragi moji čitači...
U posljednje vrijeme sam odsutna i bez inspiracije. Ah, što ću kad je kraj školske pred vratima, a vrata moje srednje škole samo što se ne otvore. Da,da nervozna sam što se upisa tiče... Odgrizla sam sve nokte u posljednje vrijeme, što inače nikad nisam radila, tako da je mama vrlo zabrinuta!
Brine me i osmaška. (Za one koji ne znaju što je to: zabava na kraju osmog razreda, iznajmi se prostor, tulumari se cijelu večer. Kao mala matura...) Ne znam što obuči. Sve će cure nositi ono kratke haljine bez naramenica do ispod guze... Ne bih željela biti copy-paste... Možda će naći sebi neke srebrne šljokičaste hlaće...
Jedva čekam ljeto. Najlijepše godišnje doba. Kupanje, sunčanje, izlasci... Naj naj uživancija.
Ne znam o čemu bi dalje pisala... Želim vam sutra lijep dan. Sad idem malo učit. Najdraže mi je noću.
Puno pozdrava. Pusa, Lili Roxxy :**
P.S.
Wish No.2 :
Bok ljudi! Joj, tako mi je žao što tako dugo nisam posjetila ni svoj ni vaše blogove. Imala sam puno posla. Ali, iskreno, nakon nekog vremena sam i zaboravila da imam bolg. Čeka me mnogo postova za čitat. Radujem se tomu...
U zadnje vrijeme imala sam mnogo posla. Imam ga još 6 tjedana i onda napakon- ljeto! Upisi u srednju su stresni. Stres se osjeća u cijeloj kući. Pogotovo djeluje na mamu. Nora je uživljena u moju srednju. Savjetovala me o kupnji garderobe i nove školske torbe.
Oh, da. Mr. X ima djevojku. A ona je, ni manje ni više, nego moja najbolja prijateljica Lucija. To me ubilo. I sad me ubija. Sama pomisao na tu vezu. Ili kad ih vidim na školskom hodniku zajedno... Ne znam bi li plakala ili vrištala na mjestu.
Nadam se da ću nakon ove duge pauze pohvatati sve vaše postove, ali i da ćete vi nastaviti čitati moje.
Voli vas vaša Lili Roxxy
P.S.
U zadnje vrijeme pišem listu želja koje želim napraviti prije nego umrem. Pronašla sam neke slike koje se poklapaju s željama. Želim ih podijeliti s vama. Za svaki post po jedna želja. Uživajte...
Svi mi ćesto govorimo nešto protiv sebe, 90% puta to se žaljenje odnosi na osobni izgled. Ne volim čuti kad ljudi (uglavnom cure) žale sebe kao da nisu dovoljno lijepi, visoki,mršavi... Pogotovo mi se ne sviđa kad cure sebe vide "krivo" pa govore protiv sebe.
Moje prijateljice znaju govoriti. " Joj, Lili, lako tebi govoriti. Pogledaj sebe kako si lijepa i zgodna,a vidi nas. Mi prasice sa stomakom, celulitom i debelim nogama." Doslovno poludim nakon takvih riječi jer naprosto lažu.
Nije da imaju trbušne mišiće, ali ne NEMAJU stomak! Možda i imaju celulit i pa što onda!? Tko ga u nema u ovom vrijeme kad se ljudi uglavnom ne bave sportom nego sjede.. One imaju sve do 62 kg...
Na kraju, želim reći da nitko nije savršen. Svi imamo vrline i mane. Teško nam je prihavtii nešto na sebi s čim nismo zadovoljni. Ono što se može popraviti- popravite! A ono što se ne može- prihvatite. U životu će vam biti mnogo laše ako prihvatite sebe, ali će biti i ljudima oko vas.
Jedini ste na ovo svijetu. Nema nitko kao kao vi. Lijepi ste na svoj način. Budite ponosni...
Uvijek će biti nekto lijepši, zgodniji, smješniji ili pametniji, ali oni nikad neće biti TI!!
Volim vas puuuuno!
Lili Roxxy xoxo
Znam da je dan žena bilo prije dva dana, ali jednostavno nisam uhvatila slobodnog vremena da pišem. Zato eto objevljujem jednu pričicu koju sam našla u bake. Staru priču...
Jedan dječačić je upitao svoju majku: '' Zašto plačeš?''
''Zato što sam žena.'' odgovorila mu je.
''Ne razumijem.'' rekao je dječak.
Mama ga je samo zagrlila i rekla: ''Nikad i nećeš.''
Kasinje je upitao oca: ''Zašto mi se čini da mama plače bez ikakvog razloga?''
''Sve žene plaču bez ikakvog razloga.'' bilo je jedino što je otac mogao reći.
Dječak je odrastao i postao muškarac, i još se pitao zašto žene plaču.
Naposljetku je nazvao Boga.
Kad ga je dobio upitao ga je: ''Bože, zašto se žene tako lako rasplaču?''
Bog odgovori. '' Kad sam stvarao ženu morala je biti POSEBNA.
Dao sam joj ramena dovljno jaka da nose svu težinu ovoga svijeta, a opet nježna da mogu pružati utjehu.
Dao sam joj unutrašnju snagu da podnese porod i odbijanje koje joj toliko puta stiže od njezine djece.
Dao sam joj čvrstinu koja joj omogućuje da ide dalje kad svi drugi odustanu, i da se brine za svoju obitelj u doba bolesti i nevolje bez prigovora.
Dao sam joj osjećajnost da voli svoju djecu bez obzira na sve, čak i ako ju je njezino dijete veoma povrijedilo.
Dao sam joj snagu da nosi svog muža kroz njegove pogreške i načinio je od njegove rebra da bi štitila njegovo srce.
Dao sam joj mudrost da zna da dobar muž nikada ne bi povrijedio svoju ženu, ali povremeno testira njezinu snagu i odlučnost da postojano bude uz njega.
I, napokon, dao sam joj suze da se isplače. To je samo njezino, na korištenje, kad god joj zatreba.
Vidiš, sine moj, ljepota žene nije u odjeći koju nosi, u njezinoj figuri ili načinu na koji se češlja.
Ljepota žene mora se vidjeti u njezinim očima jer to je ulaz u njezino srce - mjesto gdje stanuje ljubav.''
Lili Roxxy
xoxoxo
Bok ljudi!!
Oprostite što nisam dugo pisala. Cijeli tjedan mi je bilo katastrofalno težak( iako vidim da nam je svima bilo takav), ali svejedno sam dobivala sve 5, osim englenski 4/5. I idem na županijsko natjecanje iz talijanskog...Tooooo!!
Današnj dan počeo je savršeno. Izašla sam s prijateljicama u grad na piće. Lijepo vrijeme, kavica, šetnja... Sve je bilo savršeno dok ja nisam pogledala na sati shvatila da je 13:40, da sam još u gradu a da sam trebala biti kući još u 13:15. Zamolila sam prijateljica pa se požure jer da će me moji ubit ako zakasnim više od sat vremena. Ali ne, njih je bolio stomak , nima je sunce udrilo u glavu pa mi se smijalo, njima se ne da trčati jer nisu u formi kao Antea i ja. Antea je stala na moju staru i požurila se samnom da što prije stignem.
'' Danas trčim zbog tebe, sutra ću zbog Lucije, prekosutra zbog Eme ili ne znam više koga. Želim ti reći da ću se uvijek žrtvovati za vas jer znam da će te i vi za mene. Nije mi ništa problem napravi za sve vas, cure, stvaro mi je stalo do vas! Znam da je Roxxy u problemu i pomoći ću joj da njen problem ne preraste u veći.'' to su bile Anteine riječi.
Lucija i Sarah nisu bile od volje i samo su se vukle putem. Ema je bila između, nije želila svađu. Ah, naša mala dobrica. Tako je volim.
Nakraju smo se cijelim putem prepirale, kući sam došla u 14:25. Ručak je bilo pojeden i nisampojela ništa. Sad sam u kazni i večeras ne smijem vani. Tako sam ljuta. Ne, bolje reći tužna. Ne volim se svađati s njima jer su mi drage, volim ih. Znače mi puno...
Nisam se još čula s njima, niti neznam što bi im rekla i da ih nazovem. Ljute su. Mislim samo na Luciju i Sarah. Nadam se da ćemo što prije izgladit ovu situaciju. Cijeli ovaj dan postaju užasan. Jedina dobra stvar je što nema škole jer je danas županisko iz hrvatskog jezika.
Nadam se ste vi danas uživali. Budite sretni i čuvajte svoje prijatelje i prijateljice kao malu kap na dlanu. Oni su toga vrijedni... Vjerujte mi.
Volim vas puno,
Lili Roxxy xoxoxo
Odlućila sam pisati sada, kad sam očajna. Ovaj tjedan mi je pretrpan obavezama. Tolik ispitivanja, kontrolnih i dodatnih nastava... Bojim se da neću sve stić, ali i dalje me tješi pomisao da je sve to za moju bolju budućnost, karijeru. Samo moram učiti k'o luda da se ovog ljeta upišem gdje želim. Da, samo to...
Imam osječaj da gubim volju, da razmišljam o predaji. Čim postane samo malo teže, odmah razmišljam kako bi bilo najčlakše da se predam. Ipak svaki put dok ja razmišljam, kraj već dođe i ne "stignem" se predati. To je dobro. No, s druge strane bojim se da se jednog puta stvarno predam prije nego dođe kraj.
Mislim da samo mi ljudi nevjerovato izdržljva bića i da možemo nositi na leđima nevjerovatno težak teret. Zato, dragi moji, nemojte se lako predavati. Nemojte se predati prije nego kročite na novu stepenicu. Niste ni svjesi koliko je ona blizu, samo trebate čvrsto vjerovati i truditi se što više i bolje možete. Bit ćete sretni kad se okrenete za par godina pa vidite koliko ste puno stepenica prošli. Ali ako odustanete i budete blizu, za par godina nitko vas neće pitati do koje ste stepenice stigli, nego će u vama vidjeti kukavicu i propalitet. Zato tada idući put budete promišljali o odustajanju, sjetite se ovoga i nastative samouvjereno kročiti prema svom cilju.
Volim vas sve,
Lili Roxxy
P.S.
Ako se pitate: ''Koje stepenice??''
Mislim na ''put do zvjezda''. To je za mene kao put do moga životnog cilja. Svaki stepenica prestavlja zaseban problem. Nadam se da je sad jasnije ;)
Kao što i vidite, ovo je moj prvi post, ali i prvi( te za sad jedini) blog. Moje ime je... Pa, najbolje da me zovete Lili Roxxy. To je nadimak.
Volim glazbu( pop, r&b, hip hop i nešto naše), filmove( najdraži nemam), ali najviše od sveg modu. Moda je za mene sve, moj svijet. Volim i šivati. Jedini problem je što ne crtam savešeno( ne kažem da uopče nisam talentirana). Lakše mi je našto zamislit pa to i sašiti tako. Zanima me sve što zanima i teenagere. Što još dodati? Ne znam... Dodavati ću polako nove informacije,fotke, vijesti, zanimljivosti i tračeve( moje najdraže).To je to za danas.
Volite me,
Lili Roxxy. xoxo
